Još toga otkrivam ovih dana

Zimski vilenjaci i druga stvorenja

24 December 2010

Kako je lepo biti u ovom društvu!

Pogledajte naše drugare u Zemlji čuda  (smislila i okupila lilla a).

Dan drugi

Kad deca nisu tu možete da:
1. Odete u Skadarliju na gulaš sa kajmakom, "pekara Spasa". Ima nešto u vezi sa tim gulašom, kao i sa burekom. Ljutkast je i stvarno super, ali možda i nije najbolji u gradu (burek ni najzdraviji). Ipak, kad vam ga serviraju u lepinji sa kupastim poklopcem, prosto ne možete a da ne uživate.

2. Odete na izložbu slika Save Šumanovića u Domu vojske (traje do 29. januara).
Pravo je uživanje videti taj nesvakidašnji kolorit koji je ovaj slikar koristio. Čudesne nijanse, kao da ja svet ne gledam uz pomoć istog čula. Veliki majstor, čudesna dela.
Na izložbu povedite dečka ili muža, igre radi. Mi smo juče bili u šoku koliko se razlikuju naši doživljaji slika, kao i pogledi na druge stvari u životu. Ponekad nam to prija, ponekad ne. Bilo je svakako zanimljivo otkrivati te različitosti.
Da li vam je ova slika tužna ili ne. Vesela kao vedar i sunčan dan, ili setna jer podseća na tešku, sumornu kišu koja polako dolazi, kao senke koje najavljuju kraj lepog vremena?
Da li je ovo nešto što podseća na tamnu crnu zemlju, tešku i mučnu ili radostna slika plodne maslinaste (zar ne?) zemlje?
Najveći jaz: 
- Vidi kako je super ova slika!
- Uuu, što mi je sumorna... tužna.
- Gde tužna, baš smiruje?!! Sad možda voda i nije plava, al ipak opušta.
- Glavno pitanje: dal brod dolazi, ili odlazi?
- Odlazi naravno!
- E meni izgleda kao da dolazi. Baš je mučno gledati je dugo.
Akvarel nam se više svideo od ulja na platnu. Oko toga smo se složili.
Ovo je bio moj izbor za sliku koju bih najradije umela u svoj dom. Tatin izbor je ona sumorna slika sa početka priče. :)
Izlazim zadovoljna: "Niko niko... kao ja... I nikad i niko... kao ja!..." :D

3. Veče se završilo (na jednoj promociji) slušanjem operskih arija, uz klavirsku pratnju, u izvođenju Sanje Kerkez, primadone beogradske opere.



Savršeno za jedan dan!

Tužna i ljuta

Neko je slomio moj prozor (to smo doneli kao uspomenu, napravila Marija).


Neću reći ko, samo da se zna da nisam ja!
Šmrc, i grrr.
Al sad je gotovo. Mada ću da probam da ga zalepim, da nekog stalno podsećam šta je uradio, taj neko, neću reći ko, uopšte neću.
Tako je otprilike izgledao, samo ceo. Moj divni, maleni prozorčić u svet mašte.

Dan prvi

22 December 2010

Doborodošla zimo kad si ovakva. I pomračenje meseca mi ne smeta na 10 stepeni, ni što je ovo najkraći dan u godini. Jedino se nadam da deca na planini neće ostati bez snega. Jeste... jutros, zorom, odoše na zimovanje sa vrtićem. I tako sam ja sad ok, jer mi je kao da su u vrtiću, večeras ću biti umorna od spremanja i pakovanja istih :). A posle ima da im pravim poklone za novaka. Nemam kad da brinem.

Nego samo ukratko, dok me još drži, da vam prenesem par utisaka o maskembalima i kostimima.
Slika preuzeta odavde
1. Devojčicama je teže napraviti kostim nego dečacima. Oni zapravo retko kad nađu manu onome što im napravite, sem ako ste totalno promašili temu koju su vam zadali. Kod devojčica morate da pogodite baš sve:  kako su zamislile da to treba da izgleda, šta od vas očekuju i ako obećate balerinu onda mora da bude "prava". Da se vrti, ne bude ni previše kratka, ni previše dugačka , i svašta još nešto. Ako pri tom čujete sebe u njenom glasu... ima da zasučete i rukave i nogavice.

2. Tutu suknja koja se ne šije nego se samo provlače trake od tila oko lastiša, otpada.
Prvo til se teško nalazi, a kad god bih ga našla zaključak je bio da nije dovoljno jeftin da bih ga koristila za igru sa dečijim kostimima. Ok nije da sam se razbila tražeći ga ovog puta- zavesa mi se učinila kao solidno rešenje (zamena) kada je baletska suknjica u pitanju.
Drugo, ovakva suknjica mnogo lepše izgleda na slici nego kad je napravite. Ili je moje noćašnje delo tako izgledalo. Možda bi trebalo da odem da odspavam, pa da nastavim da kucam večeras.

3. Nije lako šiti. Moja mezimica jeste ogromna pomoć (Lenka je pomogla oko izbora), nema onog nameštanja donjeg konca i ima svašta još nešto, ali boj ne bije (samo) svijetlo oružje... Na slikama sve izgleda kao bombonica, lako da lakše ne može biti. Ali kad sedneš da radiš... ako ništa drugo posao traje, dovoljno dugo da shvatiš da si podcenio tuđi rad:)

4. Nisam slikala kostime, nisam stigla, al kad se deca vrate obavezno ću organizovati modnu reviju. Nikijev kostim tigra sam lako spremila crtajući pruge po narandžastoj majici, ali sinoć sam išla da kupim flomaster za crtanje po tekstilu. Nije imao crni, kupila sam braon.
Ja zapravo obožavam da pravim kostime,do sad smo bili Mala sirena i rak (iz filma), gusari, princeza, indijanka i tigar plavi, sada su balerina i tigar narandžasti. I ne volim da kupujem gotove kostime od najlona (poliestera),  volim da deca znaju da im je mama šila i petljala, da znaju da volim i cenim i njihovu kreativnost.
Da ne radim sadašnji posao, bacila bih se (možda!) na izradu kostima. Sa decom ili bez njih.

Za kraj ću preporučiti neke zanimljive suknjice koje su super za kostim balerine, a mogu da se nose i kad maskembal prođe:

Rođendanska torta

19 December 2010

Uz svećice se odlično uklapaju životinjice od plazma keksa. Njam njam.
Četvrti rođendan, tako veliki broj kad pogledam stare slike i pomislim kako je brzo proletelo vreme.
Čini mi se da su u jednom dahu prošle najburnije godine, 2102400 minuta. Sada već i par dana više.


Tortu sam pravila po uputstvu iz časopisa, pa je moja mama dodala par izmena i sada recept izgleda ovako:

Čokoladna torta sa bademom
Sastojci potrebni za koru: 200 g čokolade za kuvanje, 5 jaja, 200 g mlavenih badema, 2 jabuke, 80g butera, 80g šećera, 1 kesica vanilin šećera, 2 kašičice praška za pecivo, 1 kašika brašna, 2 kašike soka od pomorandže.
Sastojci potrebni za fil: 2,5dl slatke pavlake, 250g crne čokolade.
Glazura: 200g čokolade za kuvanje i 100g brašna.
Pripreme: Jabuke očistiti i izrendati, bademe samleti (dan ranije sirove bademe provući kroz vrelu vodu, oljuštiti i ostaviti preko noći da se dobro osuše u krpi). Pleh (kalup za tortu) obložiti papirom za pečenje i papir namazati buterom.

Originalni recept je podrazumevao da se spremi jedna kora i da se, ispečena i ohlađena, iseče na pola horizontalno. Zatim se na sredini namaže filom. Ja sam je tako i spremala, ali možda je ipak bolje da se spreme 2 tanje kore, bile bi verovatno ravnije a ova jedna i nije baš  idealna(debela) za sečenje. Recept ću napisati za jednu koru, ako spremate više, samo podelite sastojke na pola (logično).

Uključiti rernu da se zagreje, na 180 stepeni.
Umutiti mikserom penasto buter, dodati šećer i vanilin šećer.  Zatim dodati žumanca, badem, brašno i prašak za pecivo, pomorandžin sok, čokoladu istopljenu u rerni i jabuke.
Na kraju umutiti šne od belanaca i umešati ga polako u gornju masu.
Koru rasporediti u kalup i peći na 180 stepeni 50 minuta.

Priprema fila: crnu čokoladu (najbolje onu sa 70% kakaoa i više) iseckati sitno. Za to možete koristiti neki blender ili još bolje secko, koji će je izmrviti ili samleti - ostaviti u sitnim parčićima. Zatim umutiti pavlaku, preliti preko čokolade, izmešati tako da se dobije glatka smesa i ostaviti da se hladi u frižideru najmanje sat vremena. Kod naše torte je to trajalo i duže jer kora i posle tih sat vremena nije bila spremna za sečenje.
Dobro ohlađen fil mutiti mikserom 5 minuta. Zatim filovati isečenu koru po sredini.

Preko fila staviti drugi deo kore i preliti glazurom koja se sprema tako što se čokolada otopi (u rerni), umuti se mikserom buter i u njega umeša rastopljena čokolada. Smesa se rasporedi po čitavoj površini torte, a posle kratkog vremena, polu stegnuta čokoladna glazura lako se dekoriše.
Torta se lako pravi, i mada je nisam fotografisala tokom pripreme, verujem da je tekst sasvim dovoljan i jasan.
Na kraju da kažem da nisam uspela da pronađem iz kog sam časopisa prepisala recept, ali čim otkrijem sledi "update" posta. U međuvremenu, tražeći recept nabasah na slične čoko-bombe kod Gage, Grne i Olga i u Minjinoj kuhinjici, predivne čokolešnik kocke. O kalorijama neki drugi put, sada uživajte u slatkišima.


Poklon od kumova je decu oduševio. Beti je rekla "konačno, živi ljubimac", Niki je crnog muljaša nazvao "Biber". Sad je on  glavna faca u akvarijumu, a mama je dobila novu obavezu. I to slatku.


 
Creative Commons лиценца
Ово дело је лиценцирано под условима лиценцеCreative Commons Ауторство-Некомерцијално-Без прерада 3.0 Србија. Creative Commons License
This work is licensed under a Creative Commons Attribution-Noncommercial-No Derivative Works 3.0 Serbia License.