Njam njam

Danas smo jeli pasulj (beli, tetovac :p), prvi koji je Mama napravila skroz sama :).

A onda je to probudilo neke uspomene...

Brazilski crni pasulj, made by Tetka

Nama omiljeno voće

Neverovatno voće žaka, bilo je puno posla oko nje :). Bravo tetka!!!Najbolji sladoled na svetu, i Kiara ga obožava,
a tek prelivi...

Ovo je pravi njam njam
Pa čokolada... mljac

Bananice, ostrige (no comment), i ponovo sladoled u Ubatubi.

... Nije još gotovo

Šetajući...

... po netu nabasala sam na ovu neobičnu knjigu, koja mi izgleda veoma zanimljivo.
Mene je na prvi pogled privukla veza u naslovima (knjige i ovog bloga), prosto nisam mogla da odolim a da je ne pomenem.

Happily they hugged each other

and hugged each other
until they were green.
Then they went to play in the park.
They ran through a tunnel.
They chased little orange.
They climbed a mountain.
When they were tired
they went home.


Evo kako ona izgleda unutra: inchmark na pretstavlja njeno visočanstvo knjigu.
Evo šta su sve ljudi spremni da urade kada ih ona inspiriše: Create!
Dobar predlog za igru sa decom: sdpb (možda ovih knjiga i nema kod nas, ali su predlozi zanimljivi: tips).

Usput sam naišla na ovu zanimljivost:

Most of you know that the book was created when Leo Lionni was on a long train trip with two very bored grandchildren. They asked him to draw them a story, but the only paper he had was in the magazine he was reading, so he tore out circles of color from the magazine and manipulated them on the table top to tell a story. Hurray for ingenuity!

(Većina vas zna da je knjiga nastala kada je Leo Leoni bio na dugom putovanju vozom sa dvoje unučadi koji su se veoma dosađivali. Pitali su ga da im nacrta priču, ali jedini papir koji je on imao bio je iz novina koje je čitao, tako je poderao obojene krugove iz magazina i manipulisao njima po stolu da bi ispričao priču. Ura za genijalnost!)

Preporučujemo

Knjiga koju je naš dvogodišnji dečačić (kao sveže dvogodišnjak) iscepao kao mače muškatlu, danas je zalepljena (hvala pronalazaču selotejpa) i ponovo vraćena vlasnicima. Toplo je praporučujemo, čak kao literaturu koja od jednog deteta pravi učitelja. Izdavač je kreativni centar, i nek ovo i bude reklama, jedna ovako dobra stvar za decu njegovog uzrasta i zaslužuje reklamu i pohvalu.
Pri tom mi se čini da je naročito dobra ako svoje malo dete terate da vam što više priča, ako vam se čini da šuška ili je prosto kasno progovorilo pa sad hoćete da što pre postigne što više :).
U svakom slučaju posetite logopedi.rs, ima veoma korisnih saveta.

Doručak na slici

Na prvi pogled, ideja slikanja doručka bila mi je krajnje blesava, mogla bih čak da nađem i grublji izraz, ali onda sam uhvatila sebe kako gledam sve te slike i dalje.
Polako sam počela da uživam u onome što vidim. Tako je i ideja postajala sve zanimljivija, a ja sve radoznalija. Ovde nije reč o nekim nikad viđenim jelima ili sastojcima, sve izgleda tako obično ali tako simpatično.
Uz to, onako usput, javila mi se ideja da jedno jutro zabeležim kamerom naš zajednički doručak. Istina, vikendi su jedni dani kada je to moguće. Zato i jesu veoma vredni pamćenja.

simply breakfast

Ko je to?

Strašni vuuuk!

Ko se boji vuka još, tri za groš, tri za groš.
Vuka se ne bojim ja tralalalala.


Moram da napomenem, da vuku nismo namerno izvadili oči, Beka je to uradila davno, onako iz radoznalosti. Jedno smo oko izgubili pa nije imalo smisla lepiti drugo. I tako je jedna knjiga postala naša lutka i glavni glumac.