Još toga otkrivam ovih dana

Showing posts with label odmor. Show all posts
Showing posts with label odmor. Show all posts

O more...

12 July 2011

Meri Cetinić - More
...

I to sunce što nad tobom tako sije
I taj galeb što nad tobom leti
I opojni miris bora
Svo to tvoje blago
Dalo si nam ti
Dalo si nam ljubav vječnu
Dalo si nam sreću
I zato ti, more, hvala.

More, more
More, more
More, more
O, more.

More, more………

Letovanje u Metamorfozisu

03 February 2011

Počeli smo da tražimo destinacije za letovanje, jeftinije je uplatiti sad, a verujem da su rizik i faktor sreće isti kao da idete "na slepo".

S tim u vezi rekla bih par reči o mestu gde smo bili prošle godine. Ustvari, počela sam o njemu da pišem još neposredno posle letovanja, ali nikada nisam objavila tekst. Zato evo kakvi su naši utisci o mestu gde smo bili, iskreno se nadam da će ove godine tamo biti sređenije (drugačije).
Doduše, možda je nečije iskustvo sasvim drugačije, ali baš zato se raspitrajte po celom netu.

Metamorfozis, Grčka
Ono što smo zatekli nije ni približno onome što smo čuli o ovom mestu. Možda je park nekada i bio sređen, ali danas je fontana rađalica komaraca, a trava gotovo da buja na svim stazama parkića. U samom mestu možete naći sve što vam zatreba: pekaru, rent-a-car, apoteku, hitnu pomoć, frizera, prodavnicu bundi, poslastičarnicu... Ali ima tu dosta zapuštenih lokala i zgrada i to u glavnoj ulici. Kuće izgledaju kao da je grad nekada bio malo primorsko mesto pre svega organizovano oko predivne crkve sa ogromnim dvorištem, a onda je nastavio da se širi, prema potrebama i gotovo u divljoj gradnji. Jedna od ulica kojom smo se spuštali do plaže u mestu zaista je puna drveća i cveća, ali ako se samo pomerite iz nje, nigde ni zelenila ni šarenila.

Nemam nameru da upoređujem letovanja (bar ne na blogu), ali ako se ovo mesto reklamira kao vazdušna banja, onda je njegova budućnost zaista siva i jadna. Bar upoređujući sa letovalištem u kom smo bili prošle godine a koje sa pravom nosi taj naziv.

Što se tiče plaže u Metamorfozisu, tačno je da se sunce dugo zadržava, pa smo se i mi tu kupali uglavnom do 8 uveče po Grčkom vremenu. Ali je staru slavu plaža prokockala. Jako mali deo je peskovit, i to prljav i uglavnom sa mnogo kamenja. A preti i da se smanji jer je armatura za novu zgradu  već postavljena, Ostalo je uglavnnom kametnita obala. More je toplo, meduza ovde nema ali ima ježeva; čuh nekog našeg ronioca kako upozorava dete da se prilazi stenama jer su kolonije ježeva ogromne.

Ipak, priroda je odlučila da ne dozvoli nikome da je previše uništi, pa ako samo malo zagnjurite glavu u vodu (više žutu nego plavu) otkrićete fascinantan svet koji buja ispod vaših nogu. Tu su sase i morski krastavci, i ribe... Čak jato od nekih 200-300 komada na koje ćete nabasati ako odete do samo metar i po dubine. Neverovatno šta sve možete da pokažete svom detetu ako je dovoljno veliko da se lati maske..

To me vraća na početak priče o plažama koje se nalaze oko ovog mesta. Pravilo koje i ne morate da ispoštujete (jer su plaže predivne a more kristalno čisto i tirkizno plavo), ali ćete mnogo dobiti ako ipak poslušate savet, glasi: PONESITE MASKU I DISALJKU, ili ih bar kupite tamo. Toliko toga ima na netkim mestima da će vam užitak predstavljati i dečija znatižlja i oslobađanje od početničkih strahova ako su mala kao moja (dal školjke štipaju, a što je krastavac ljigav, fuuuj, ´oće li rak da uštine, ribe ne grickaju jako?).

Ako nameravate da odmor provedete ne sedajući u auto, ovo mesto nikada ne bi bio moj izbor.
Ali ako vam ne smeta da palite auto da bi se svakoga dana šetkali do okolnih plaža... onda ste spremni  da zaboravite sve što sam rekla.

Kad se digne kuka i motika

14 August 2010

Evo nas ponovo, da vam se javimo sa nekim novim stvarima. Biće tu lepih i kreativnih ideja, ali ne danas.

Danas pišem o nečemu ne tako dobrom, zapravo bi se moglo reći o nečemu jadnom i bednom. Pri tom ne kao neko ko je besan, to pripada ne tako davnoj prošlosti, već kao neko ko želi da upozori sve one koji bi da na odmor idu rezervišući sobe preko interneta. Daleko od toga da mislim da je to greška, možda i sledeće godine ipak na taj način odemo na letovanje, ali ako vas put (ruka i miš) i zla sreća navedu do sajta http://www.makishouse.com/  onda bežite glavom bez obzira. I preskočite traženje smeštaja preko interneta ove godine, počeo je da vas bije maler :).
Šalu na stranu, sve što ste videli na ovom sajtu tamo i ima. Ko je gostovao u toj kući, blizu tog bazena, i koristio taj grill i bar... možda će i reći da se kod persone (daleko je to od gospodina) koja izdaje prostor proveo vrhunski. Na stranu što je kuća uz magistralu, a prilaz plaži kolski put izuzetno neurednog okoliša- to će se verovatno u godinama koje slede srediti. Mi smo poslali njemu mail, pitali ima li mesta za četvoročlanu porodicu sa dvoje male dece i koja bi bila cena. Odgovor je bio da mesta ima, cena nam je odgovarala, uplatili smo depozit za tri noći.
Logično je očekivati da vam neko ponudi ono što reklamira na sajtu, ali kada smo posle 13-14 sati vožnje stigli (malo smo se mučili da nađemo kuću), nama je dato OVO:


To "OVO" podrazumeva, bez trunke preuveličavanja: 
prašinu po ćoškovima sobe, štrokavu sudoperu, šporet ćete i sami moći da vidite, sudovi su se nalazili u starom metalnom ormariću ispod šporeta. Jedan pogled na unutrašnjost bila je dovoljna, kupili smo jednu šerpicu za supu, ALI kasnije mi nije padalo na pamet da išta spremam deci u ovakvoj kuhinji.
Kupatilo ima tuš ali nema tuš kabinu. Zapravo nema na podu ničega što bi ukazalo da se nalazite na delu predviđenom za kupanje.
Komarci su nas noću "ubijali", lako su se provlačili kroz mreže zakačene nitnama za prozorske okvire. Flekavi zidovi su nas odmah upozorili na to šta nas čeka tri dana!
Najgore je bilo noću kada su deca htela da se zabave, napolju ne mogu da ih ostavim zbog komaraca i žaba, a unutra su bile dve tinjalice- one štedljive sijalice koje su nam kvarile oči. Naporne su bile i kao jedino svetlo, a za čitanje da ne pričam.
Okruženje u dvorištu je izgledalo kao spolja gladac a unutra jadac. Od parkinga su nas odvajala stabla maslina (valjda da gosti ne bi videli radničke prostorije) ali ispod prozora sobe: plastični slomljni stolovi i stolice koji se ne koriste, neviđeno prljavi portabl gril, saovraćajni znaci... Skladište. A onda ograda iza koje je neka vrzina, ko voli žabe i ko zna koje još životinje- uživao bi.
Mačke su nam se vrzmale po stolicama.
Neću da opisujem prostor gde su nam se deca igrala (to što se na sajtu nudi toliko je daleko da nije imalo šanse da dok se oni igraju ja pijem kaficu ispred svoje sobe- BAR NE ZA NAS!).

Zapravo, to su prostorije iza parkinga koje nećete naći na sajtu; nije nam potvrđeno ali sasvim sam sigurna da je to prostor predviđen za poslugu (pored našeg bio je još jedan takav "studio"), a pomenuta persona (skot) je zaključila da bi mogao da zaradi "koji" evro na porodici koja dolazi čak iz Beograda sa dvoje male dece.
Verovatno nešto po sistemu: oni se neće buniti, a i ako bude frke moraće da izdrže tri dana ili da se čiste.

Zapravo i nismo se bunili, prvo smo bili u šoku..."kako sad ovo i šta se dešava?". Onda ga nismo videli tri dana, od trenutka kad smo mu rekli da baš i nisamo zadovoljni (dok smo odlazili da vidimo grad). Imali smo sa sobom računar i stvari, a ja sam razmišljala: ako je ovakav skot da nas uvali u ovakve prostorije, onda je možda sposoban i da nas opljačka. Kako bi smo mi dokazali da smo uneli u zemlju sve što smo imali kod sebe?!?

Samo da vam kažem da nisam došla ni do polovine priče. I ranije smo ulazili u rupe od soba, pa sam se smejala da ću da tražim 100 evra za čišćenje istih. Prljavo i neuredno, al imala sam i asepsol i bila sam spremna da očistim, sve zarad dece. A onda, to isto veče, krenula je da radi veš mašina, u prostoriji koja se nalazila na neka 3m od našeg stola za ručavanje, tik ispred "apartmana". Predpranje pranje ispiranje CENTRIFUGA. Kako poznat zvuk, daje reči odmor sasvim novo značenje!


Veče prvo smo spavali komirani od svega, veče drugo nisam spavala skoro uopšte. Budila sam se na svakih sat vremena, činilo mi se da mi glava puca od zujanja, od preglasnog brundanja koje je trajalo neverovatno ali čitavu noć. Ujutru ustanem da proverim koja i kakva to bre mašina radi??? Kao da je hemisjsko čišćenje pored nas. Šta je sledeće??? Jesam li vam rekla da smo imali mašinu za peglanje u sobi?!!!???.
Ne budem lenja, razgrnem zavesu i pogledam: neka razvodna tabla i cevi i neki haos, i nije mi trebalo dugo da zaključim da je celu noć brujala pumpa za onaj isti bazen koji smo videli na ulazu u dvorište, pored one kuće.... Ima li potrebe dodati išta više??? PROPAST! Za 50 evra dnevno.
I da znate, mi nismo imali internet. Na sajtu velikim slovima piše" free wifi", ali mućak, NEMA!
Da sam tad mogla da vam sročim sve ovo mislim da bi zvučal 100 putagadnije i isto toliko realnije.

Sve u svemu, bilo da ste Srbin ili Grk ili bilo ko ko bi da se malo brčne u moru, a koristeći usluge Makis House, dooobro razmislite! Ako je mogao da bude tako srećan što je smestio dva mala deteta u takve prostorije, onda je spreman da vam zabode nož u leđa UVEK. Jer koliko god vi para doneli i dali mu, uvek ima neko više od vas, a onda ste vi ... pa razmislite i sami. NEMOJTE LETOVATI U APARTMANIMA MAKIS HOUSE, NIJE SVAKA REKLAMA DOBRA REKLAMA!!!
Da se razumemo, znam ja da "ima za Janka kapa" i da će on uvek imati mušterija, ali se nadam da će mu se te kape sve manje i manje sviđati. Ne zato što imam nešto protiv njega za sva vremena (daleko mu lepa kuća), već zato što prosto nije fer da niski udarci ikome donose pobedu.

Našli smo vrlo brzo nedaleko odatle, smeštaj za manje pare, bliže i plaži i samom gradu tj. prodavnicama i tavernama. Najbitnije SVE je novo i čisto, klima, mikrotalasna, internet, lcd tv, sedmična promena posteljine i peškira, bazen i neću previše da hvalim i reklamiram, ali hoću da ispričam da sam ušla u prostor u kom sam od sreće i sa poda mogla da jedem, a tamo mi je svaki zalogaj zastajao u grlu. Ustalom vidite i sami gde smo www.4-you.gr

Još da vam kažem da nam je Makis (ili kako se već zove) ponudio drugi smeštaj, onog jutra kada smo mu vraćali ključeve. Ne znam po kojoj ceni, nije nas ništa zanimalo sem da ga nikada više ne sretnemo u životu. Pitam se odakle mu obraza da bilo šta nudi? Veče pred odlazak bila sam očajna shvativši da sam pravi Srbin: ne kažem odmah šta me muči nego u meni raste osećanje. Prvo je to čuđenje, pa ljutnja koja polako prerasta u bes, zatim u ogorčenost. Bila sam spremna da mu svašta kažem samo da je i jednog trenutka pomenuo našu rezervaciju na 10 dana, a onda sam shvatila da treba da budem srećna što odlazim odatle. Ovaj post je ustvari ono što mi uradimo, nažalost tek kad nam dogori do nokata, pobunimo se i nađemo način da ipak upozorimo "običan svet".

I srećna sam ako bar nekom pomognem da se ne nasanka kao mi! To jesu bila samo tri dana, ali tri dana odmora i to kao u paklu, sa dvoje male dece koja su imala strogu zabranu pipanja nekih stvari. A onda vika ako me ne poslušaju i strah šta dalje.
Kakav odmor!!! Kao u "zoni sumraka", zapravo volela bih da bar neko od onih koji će letovati tamo ovo pročita pa da mi kaže da bar malo nije osluškivao zvuk i zujanje te pumpe za bazen.

U Lošinju možete da upoznate zanimljive ljude

13 August 2009

Za početak Čika Sava iz Titela, koji nam je iznajmio apartman. I više od toga, ujutru bi nam doneosio krofne sa čokoladom za decu, a uveče je par puta pravio je sjajne večere na koje nas je zvao, jeli smo ribu sa roštilja i gostili se lubenicama. Kod njega smo se raspitali za plaže i sve ostalo. A do Čika Save smo došli zahvaljujući internetu :)


Onda Marija i njen atelje Luna!
Ona je staklarka, zapravo to nas je privuklo u prvom trenutku jer smo zadivljeni stali da gledamo kako pravi priveske ispred svog ateljea. a na poklon smo dobili dve plave ribe od stakla. I tako smo počeli da dolazimo skoro svako veče da bi smo gledali kako od murano stakla nastaju cvetići, srca, ili šta vam god padne na pamet. Pri tom smo upoznali jednu zanimljivu i veoma prijatnu osobu. Napravila nam je svašta: cvetiće, srca i delfina sa tufnicama.
Ali naše blago pokazaćemo vam neki drugi put.

Ovako izgleda deo ateljea unutra, umetnost na svakom koraku.

Deo onoga što ona stvara i što bi vas privuklo na prvi pogled.
Nas sve do poslednje večeri!

U Lošinju možete da stvarate mala umetnička dela

... kupajući se ispred roze kuće.Ako krenete duž uvale Čikat, levom stranom, naićićete na sjano mesto za kupanje, i na mnogo kamenja koje vam osigurava novu zabavu na između dva kupanja.
Voda je savršeno čista, predivna, sunca ima veoma dugo-kad već na plaži Čikat i poslednji milimetar peska ostane u senci, ovde kupanje i sunčanje traju još uvek. Ima krupnog kamenja na mestu gde se ulazi u vodu, ali sunčate se na steni koja se proteže uz more, nivo niže od šetališta.




Evo ga Tata, i iza njega naša jahta! :)

Ne samo da sam dobar stihoklepac, nego bi to bilo TAAAAKO dobro da je istina!!!



A more tako plavo, divno, kažu da je na ovom mestu slanije nego tamo na plaži sa peskom... Imate puno pravo da mi zavidite, ja zavidim sebi :)




Dakle, prvo sakupite divno kamenje, objasnite deci da treba da bude ravno, sa što većom površinom za crtanje... i odmarate dok oni traže savršen oblik, i suše ga od mokrih ručica.

Spremite voštane bojice...I crtanje može da počne...
Mi smo pravili čudovišta, tužne face-srećne face, zatim smo crtali sunce, cveće i kuće koji zajedno prave novu sliku-kompoziciju od više kamenčića. Nešto kao kolaž :p
Moj mali umetnik :) Tih dana je Tata sa plaže nosio i kamenje, obavezno!

Šta sve možete u Lošinju

Možete da uživate u predivnoj plaži koju smo mi najviše posećivali, Čikat.

Najpre zbog sjajnog peska.

Deca prosto uživaju u svakom trenutku provedenom na plaži: bazeni, dvorci i kule, carstvo lopatica i kofica može se naći duž cele plaže.

Voda je sjajna-čista, naročito ujutru, moje omiljeno doba dana za plivanje. Dubina se polako povećava, ali ne toliko sporo da bi izludela odrasle.
Beti i Niki u vodi
Možete da uživate odmarajući se u kafiću na plaži, u hladovini okruženi mirisom borova, svuda oko vas je pesak, sa divnim putićem od drvenih greda. Nema plastike i betona. Zavaljeni ste u drvene stolice, treba vam još samo knjiga ili kao našoj deci bojice i razglednice (neizostavni deo letovanja, možete ih
naći za 3 ili 4 Kn na plaži ili za 2Kn na rivi), karte, domine, sve što vam je jednostavno da ponesete u torbi.






Deca na ljuljašci, igramo Crnog Petra, Beti je oduševljena! Niki joj pomaže da pobede Mamu, al se ona dobro brani... :)
Dalje možete da se bavite (ili da naučite, kao i vaše dete) jedriličarstvom. Mi nismo ali svakako je zanimljiv prizor.O uvali Čikat možete čitati dosta zanimljivosti na internetu, kao što je kako je pošumljavano ostrvo (park šuma Čikat), pa kako je zahvaljujući tome Lošinj proglašen za klimatsko lečilište 1892. god. Oko gotovo celog ostrva je šetalište, idealno za vožnju bicikle ili rolera.
Šetajući duž uvale Čikat mi smo otkrili još jedno mesto za kupanje, gde je sunca bilo i posle 8 sati uveče, a voda čista i prosto mami da se u njoj bude. Zvali smo to mesto ispred "roze kuće".
Al o tome neki naredni put.

Lošinj, na samom početku

08 August 2009

Već je počela da mi se skida "morska" boja, zapravo ljušti koža (zmijska:)), a još nisam objavila ni jednu sliku sa mora. A bio je to pravi odmor za telo i dušu, raj za one koje more asocira na miris borovine i plavu čistu vodu, zapravo dovoljno je reći samo ODMOR!!!

Ugledali smo more!

I prizor ostavlja bez daha.

Na trajektu, sa Krka prelazimo na Cres, sve smo bliži Malom Lošinju :)

Istražujemo ostrvo.

Imate li brod? Pridružite se zabavi.

Kako zabaviti decu tokom puta

03 August 2009


Prvo što smo spremili za put bile su kutije koje smo napravili zajedno, inspirisani kutijama za mede, koje smo našli na Kids craft weekly. Jedino što ih nismo ofarbali akrilnim bojama kako smo planirali, ali zabava u kolima je bila ukrašavanje kutija stikerima.
U njima deca mogu da drže bojice i igračke ne samo tokom puta već i u apartmanu, pa i kasnije kada se vratite kući. To je dobar način da na letovanju ne izgubite ništa od dečijih sitnica, a i da ona sama odlažu svoje šnalice ili školjke na mesto.

Pošto sam odlučila da put do mora provedemo u miru i bez frke, obezbedila sam se drvenim i voštanim bojicama i naravno bojankama. Čak sam smislila i kako da klinci crtaju ili boje u autu.
Na deblji karton, nešto veći od A4 formata, zalepila sam štipaljku lepkom za drvo, pored sam zalepila neke drvene ukrase, mogli su i stikeri, čisto da znaju koji je karton čiji. Tako su mogli da crtaju i tokom putovanja, držeći karton na sedištu ili u krilu, okrećući ga po potrebi, a zakačeni papir je ostajao na mestu.
Jedino... što ih crtanje nije zanimalo, ne znam zašto?!?&$#grrr??? (kad je kod kuće ista zanimacija u pitanju, zabava traje bar pola sata, uvek dovoljno da se na miru popije kafa).
Lista obaveznih stvari koje deci treba dati tokom putovanja (dodala bih časopise, knjige, neke sitne zanimacije kao npr. autić za dečaka) sledeće godine će se povećati za igračke koje će sami birati pred put. Mislim da će Beti odabrati neku lutku, recimo Bratz, ali obavezno da uz nju ponesemo i odelo za presvlačenje. Nadam se da će im to pomoći da budu malo mirniji.
Mada, razmišljajući o ovogodišnjem putu do mora, gosn Marfiju i tome da idući put vodimo petogodišnje i trogodišnje dete, jednimo što ozbiljno mislim da upakujem je strpljenje.

Pripreme za more

Ove godine, valjda zbog mog verovanja da vremena da se spremimo za more imamo na pretek, pripreme su počele veoma studiozno. Na široko i na veliko, a na kraju će ipak biti frke :)
I za samo putovanje se spremam jednako detaljno.
Za početak sam spremila bojanke u vidu listova, na netu poznato kao coloring pages. Imajući u vidu da je Beti devojčica u godinama kada su princeze najaktuelnije, Disney, Winx, sirene, Barbie, Poney, Bambi... Niki obožava Nodija, autiće, Nindža kornjače... i još sve što voli seka; imala sam pune ruke posla. Štampač i ja.
A deca okolo: "Daj mi, jojjjjjjjj to hoću. Sad, sad"
Svejedno, nakupilo se toga dosta.
Prvo sam lutala po netu, gledala nešto ovde, nešto onde. Pa mi se po negde ne svidi, pa sledeće. A onda sam otkrila Coloring boook (http://www.coloring-book.info/coloring/). Sjajno mesto gde ima svega što poželite, i slike su sjajne, čak ima (npr. My little pony) slika koje će biti svetlije il tamnije, tj. sa više ili manje tonera.Doduše nema Pokojo, ali zato ima Sara Kej i nećete verovati porodice Barba, već se i ne sećam naziva ali volela sam da ih gledam. Kad pomislim šta smo gledali mi, a šta se deci danas servira, mi smo neke crtaće stavili na crnu listu, gledanja i bojenja.Ali Barba, da ne poveruješ... Dođe mi da bojim sa decom :P
 
Creative Commons лиценца
Ово дело је лиценцирано под условима лиценцеCreative Commons Ауторство-Некомерцијално-Без прерада 3.0 Србија. Creative Commons License
This work is licensed under a Creative Commons Attribution-Noncommercial-No Derivative Works 3.0 Serbia License.